Na početku želim napomenuti da sam se za posao javila putem natječaja za zapošljavanje na projektu „Zapošljavanje i socijalno uključivanje nezaposlenih žena – Zaželi“ koji je provodila Općina Nedelišće. Prijavila sam se zato što sam po prirodi komunikativna osoba i želim pomagati starijim osobama tako da sam smatrala da je to bio idealan posao za mene. Posao sam prihvatila s veseljem i sad vidim da nisam pogriješila, tim više što spadam u kategoriju teže zapošljivih žena s obzirom na godine. Vjerujem da su mojim radom bili zadovoljni i moji korisnici.
Navedenim projektom bilo je zaposleno dvadesetak žena, a u kontaktu s njima mogu reći da su sve bile zadovoljne radom na projektu i da sve dijelimo pozitivna iskustva.
Osobno sam brinula o šest stalnih korisnika, a kasnije i za više njih kada se za to ukazala potreba. Moj radni dan je uvijek započinjao u dogovoru sa korisnicima i ovisno o dogovorenom poslu koji sam taj dan obavljala (pomoć u dostavi namirnica, pomoć u pripremi obroka, pomoć u održavanju čistoće domova, briga o higijeni, pomoć u socijalnoj integraciji, pomoć u dostavi lijekova, plaćanje računa, te pružanje podrške korisnicima kroz razgovore i druženja).
Tijekom boravka kod korisnika obavljajući dogovorene poslove razgovarali o raznim temama od djetinjstva pa do današnjih dana, o svim lošim i dobrim životnim trenucima. Nakon godinu dana druženja stekli smo obostrano povjerenje i korisnici su me već prihvaćali kao dio obitelji.
S obzirom da su moji korisnici bili poodmakle životne dobi bilo je trenutaka kada im je druženje i razgovor uz kavicu ili čaj značilo puno više od poslova koje sam taj dan obavljala. Topao razgovor uz šalu i poneku životnu dogodovštinu mojim korisnicima je predstavljao terapiju kako su sami znali reći. U takvim trenucima i sama sam se osjećala zadovoljnijom jer sam vidjela da moj posao nije uzaludan i kako samo malo pažnje usrećuje moje korisnike. Najljepše je kad vam na rastanku stisnu ruku, zahvale na još jednom lijepom danu koji ste proveli s njima i kažu da vas ponovo očekuju za dva dana.
Na kraju želim zahvaliti Općini Nedelišće na ovako dobrom projektu, te se nadam da će se isti nastaviti jer je to obostrana želja nas zaposlenica i samih korisnika. Osobno bih to željela jer sam shvatila da svojim radom mogu pridonijeti i barem na trenutke olakšati život starijih kojima je to potrebno, a posebice ganuta rastankom sa korisnicima po završetku projekta koji je bio veoma emotivan sa ponekom suzom u očima i pitanjem: „Kad budeš nas došla opet pogledati?“.
